>   


- Kontakt informacije
- Kontakt obrazac

Vrijeme u Šibeniku
Find more about Weather in Sibenik, RH

Najnoviji članovi
Junior2
T ključ
Untitled User

Novo u temama:
quo vadis krka?
2007.
nu vid zbilja
posade

- - - - - - - - - - -




TRENER SENIORA I JUNIORA A - JOVICA KRASIĆ

Rođen sam u Šibeniku 24.03. 1961. godine. Brojne osnovno školske sportske aktivnosti u kojima sam učestvovao i imao vrlo zapažene rezultate (naročito atletske i kros discipline ) definitivno su me usmjerile u sport. Na poticaj nastavnika matematike pokojnog Petra Kerića opredjelio sam se za aktivno bavljenje veslanjem. Upravo njegovom zaslugom kroz veslanje osim sportskog rezultata stekao sam prijateljstva koja nas vežu i danas.

Fakultet za fizičku kulturu završio sam u Sarajevu 1987. godine, a odmah potom zaposlio se u VK " Krka" kao trener. Uz jednog od prijatelja, a tada i sada suradnika u poslu prof. Nikicu Blaževića, stvaram vrlo uspješne mlade veslače (Ban, Milošević, Grguričin...)

Ratne okolnosti narušavaju kontinuitet veslačkih aktivnosti. Njegovim završetkom i dolaskom nove uprave kluba otvaraju se mogučnosti kvalitetnijeg rada i stvaranja veslačkih potencijala.
U zadnje četiri godine osam naših veslača pod mojim trenerskim vodstvom
u čistim klupskim posadama nastupalo je u izbornoj vrsti na svjetskim prvenstvima. PLOVDIV 1999. god. 2- (14. mjesto) JERE GRACIN MILAN ŠONC ZAGREB 2000. god. 4+ (8. mjesto) NIKO BUJAS ANTE MURER STIPE BARIĆ KREŠO VUDRAG korm. DARIO RENJE DUISBURG 2001. god. 4- (15. mjesto) JAKŠA BEGO KREŠO VUDRAG NIKO BUJAS MARKO FUŠTIN
S posebnim zadovoljstvom moram naglasiti da sam otac Tine i Vlatka koji je pokupio virus zvan veslanje. 

TRENER JUNIORA B - MILAN RADEČIĆ

Zovem se Milan Radečić. Rođen sam 04.02.1958. god. u Šibeniku. Oženjen sam i otac sam dvoje djece. Zaposlen sam u građevinskom poduzeću "Lavčević".
Veslanjem sam se počeo baviti sasvim slučajno. Iako mi je otac bio poznati veslač, prvak države i reprezentativac pedesetih godina prošlog stoljeća nisam o veslanju razmišljao kao o nečem s čime bih se mogao ozbiljno baviti. Razlog tomu bili su bolovi u u leđima (cijelo polugodište u školi nisam radio tjelesni), tako da sam bio uvjeren da to nije sport za mene. Međutim, jedan moj bliski rođak je odlučio da ide veslati i nekako me je povukao za sobom. Zbog bolova sam mislio da nema šanse da sjednem u čamac, a kamoli da veslam. Za divno čudo kad sam prvi put bojažljivo sjeo u "žabu" mogao sam izvoditi sve pokrete bez ikakvih bolova.
Počeo sam trenirati i u roku od tjedan dana svi bolovi su prestali. To se dogodilo u jesen 1973. i u četrnaest godina bavljenja veslanjem leđa me nisu nikad boljela (za razliku od danas). Tijekom svih tih godina bilo je i veselo i tužno, ali svakako neponovljivo.

Bio sam sudionik svjetskih, mediteranskih, balkanskih prvenstava, višestruki prvak Hrvatske i EX Jugoslavije. Vrhunac je svakako bilo državno prvenstvo 1983. god. u Zatonu gdje smo veslali osmerac. Na stazi se okupilo više tisuća zagriženih domaćih navijača, čak je bila i limena glazba, atmosfera kao na nogometnom derbiju, nervoza maksimalna. Poraz nije dolazio u obzir. Pobijedili smo Gusara za dužinu i pol, te odnijeli prvenstvo i odahnuli. Naravno, poslije je uslijedilo veselje, govorancije i slično. Znalo je biti i opasno kao npr. u Ankari na balkanijadi 1978. kad je turski vozač autobusa bez osvrtanja i kočenja prolazio kroz crvena svjetla na semaforu ili kad su turski vojni policajci repetirali puške na nas.

Danas sam u trenerskim vodama. Poslije deset godina potpunog izbivanja iz veslanja (1988. - 1998.) našao sam se sa grupom entuzijasta koji su željeli popraviti tadašnje dosta žalosno stanje u klubu. Čini mi se da smo na najboljem putu da to i ostvarimo.

TRENER JUNIORKI A i B - NIKICA BLAŽEVIĆ

Rođen sam 23.12.1961. godine u Šibeniku. Oženjen sam i otac sam troje djece. Zaposlen sam u Centru za školovanje i rehabilitaciju kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture. Uz to radim i kao honorarni trener u veslačkom klubu "KRKA" gdje treniram veslačice. Veslanjem (kao natjecatelj) sam se počeo baviti 1975. godine gdje do 1980. god. veslam uglavnom kroz juniorski staž.

Godine 1982. upisujem Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Diplomirao sam 1987. god. Dolaskom u Šibenik zapošljavam se u veslačkom klubu "KRKA" kao profesionalni trener. Zajedno s prof. Krasićem trenirajući dvojac na pariće mlađih juniora (Ban, Milošević) postajemo 1990. godine prvaci Hrvatske i EX Jugoslavije. Već slijedeće godine forsiramo perspektivni dvojac s kormilarom (Grguričin, Milošević) koji je bio zanimljiv i u seniorskoj konkurenciji, ali nas ratni vihor prekida u radu.

Krajem 1997. god. dolaskom nove uprave kluba postajem trener veslačica i na toj funkciji se nalazim sve do današnjih dana. Stvaram čitav niz uspješnih veslačica koje ostvaruju zapažene uspjehe na državnim prvenstvima. 2001. god. na svjetskom juniorskom prvenstvu u Duisburgu nastupa naša veslačica Martina Radečić čiji sam dugogodišnji trener (9. mjestu u 2-).
Na kraju moram reći da sam veoma aktivan u promicanju ženskog veslanja u Šibeniku za koje očekujem još bolje rezultate u godinam koje dolaze.


TRENER KADETA - ROBERT BALJKAS

Rođen sam 27. 06. 1963. god. u Šibeniku i već nakon deset godina života "KRKA" je ušla u moj život. Obilježavanje pedeset godina Krke, te regata Krka, Oxford i Cambridge zauvijek su promijenile neke stvari. Tako je voda postala moj ugodni životni ambijent. Počevši od 1973. god. , mjeseca kolovoza postao sam kormilar, te redovito dolazio na treninge očekujući da me trener pošalje na vodu.

Obzirom da živim i dalje udaljen 100 metara od kluba redovitost i kašnjenje nisu mi poznati. Već 1974. god. sam "unaprijeđen" i postajem kormilar najboljoj ekipi u klubu četvercu Despot, Grbelja, Macura i Gracin ( Huljev), te sam zahvaljujući njima vidio i upoznao lijepi dio Evrope i mali dio Azije. Dva puta sam kao kormilar bio prvak bivše države, te sam sudjelovao na dva svjetska prvenstva u Luzernu (8. mjesto) i Nottinghamu (11. mjesto). Prelazak u veslače dogodio se 1977. god. kada sam postao pretežak. Imao sam tada vrlo za mene značajnih 52 kilograma. Kako tada nije bilo natjecanja moga uzrasta trenirao sam s juniorima Krke koji tada nisu bili baš zvijezda vodilja ambicioznog budućeg regatnog veslača.

Došla je i 1978. god. trenirao sam skif. Prva trka Prvomajska regata na Bledu, izletio sam sa staze i došao iza Arga iz Izole. Ostali dio sezone bio je manje - više sličan. Iduća 1979. god. bila je bolja, bio sam štroker osmerca, no osim drugih mjesta iza tada neprikosnovenih Zadrana nije bilo što rezultatski za pamtiti. Ono što sam stekao te 1979. god. su prijatelji iz osmerca koji me prate kroz cijeli moj život i ponosan sam što smo bili i jesmo takva ekipa (na žalost jedan od njih nije više s nama, kao ni naš trener). Iduće godine veslali smo četverac i posvađali se. Kako sam kao i danas tvrdoglav nisam htio kompromise i sezonu sam završio u skifu na državnom u Splitu. Rezultat bolje i ne govoriti. Došla je i 1981. god. moj Branko Marić i ja. Preko 5800 km preveslanih što u skifu, što u dublu. Najvažnija regata prvenstvo EX Jugoslavije u Beogradu, njemu ispada veslo, ostajemo u startu i gubimo prvo mjesto za tridesetak stotinki. Ipak bili smo prvaci Hrvatske i prvaci Balkana u Splitu. Ja sam još veslao na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Sofiji, četverac skul. Rezultat, pa nije sve u medaljama, važno je sudjelovati - bili smo predzadnji.

Završio sam srednju pomorsku školu i otišao na odsluženje vojnog roka. Otkomanda iz Pule u Split. Iz Šibenika sam dobio i skif, izlaz popodne iz vojske i skoro redovito trenirao. Iduće tri seniorske godine od 1983. do 1985. god. proveo sam po četvercima i osmercu. Osvojili smo uvjerljivo prvenstvo bivše države u osmercu u Šibeniku (Zaton), te još pet titula prvaka Hrvatske. Zadnja regata bila je treće mjesto u osmercu s četiri juniora u Jajcu na državnom prvenstvu 1985. god., a ostala mi je u sjećanju jer smo bili bolji od Gusara u finišu, a tamo je veslao pok. Celent i onda je bilo gotovo.Te 1985. god. veslao sam s bratom Stipom, bilo je čak na trenutke posebno i u četvercu s Crnim i Mimom do bolesti. Prvo Stipe, pa ja virusnaa upala pluća, nakon toga Crni i sve je otišlo kao da smo počeli trenirati 1. ožujka. Razočaranje lošim rezultatima bilo je preveliko da bih prihvatio još jednom neizvjesnu sudbinu veslač bez posla sa završenom Višom pomorskom. Pauzirao sam 1986. god. Radio sam nekoliko mjeseci u Bjelovaru. Ubrzo sam shvati da je vrijeme za more i dana 28. 01. 1987. god. ukrcavam se kao kadet u luci Šibenik na m/b pogađate već "Krka" i prove slijedećih devet godina života na brodovima propale "Slobodne plovidbe" iz Šibenika. Došao sam do prvog časnika palube i umjesto da čekam "avancamenat" za barbu kazao sam neću više imam obitelj doma. M/b "Knin" je bio moj zadnji trgovački brod. Počinjem raditi u pomorskoj policiji. Nakon godinu dana zapovijednik sam na o/p "Kakanj", te nakon godinu i pol dana odlazim raditi na kraj, u kancelariju.

Završavam Pomorski fakultet u Rijeci, te konačno 2001. god. odlučujem se ponovo za "Krku" gdje postajem trener Škole veslanja i tako se dio mog života ponovo vratio tamo gdje je i započeo 1973. god. ili gdje sam ga privremeno udaljio od "Krke" 1085. god. Ukratko to je to.
Visok sam 190 cm i težak 93 kilograma. Oženjen sam i imam dva sina Dina i Roka i nemam kućnog ljubimca.

Dodatak:
Želio bih se ispričati mom dobrom prijatelju i suveslaču Jošku Mariću što sam bezrazložno zaboravio da je 1985. godine, nakon što se Crni razbolio, već od Međunarodne bledske regate postao stalni član četverca koji je na Bledu osvojio treće mjesto. Joško je s nama bio prvak Hrvatske u 4+ i drugi u 8+, te na prvenstvu SFRJ osvojio dva treća mjesta u 4+ i 8+, za seniore, naravno. Kada se već posipam pepelom ovako rastrošno moram naglasiti da je vrlo malo veslača u povijesti Krke imalo dobre rezultate kao Stipe i Joško već u prvoj godini seniorskog veslanja, a obojica su veslali na lijevoj strani i parirali uspješno meni i Mimi na desnoj strani.















     
   
©2004 Veslački klub"Krka"