VK Krka - Sibenik

>   


- Kontakt informacije
- Kontakt obrazac

Himna VK "Krka"
 Mladost, snaga,
 čvrsto veslo,
 Krkašima daje moć,
 Da ispune svoje geslo
 Na cilj uvijek prvi doć.

 Pjeni more, veslo hara,
 Gordog vala nasta lom.
 To krkaši puni žara
 Jure cilju kao grom.

Vrijeme u Šibeniku
Find more about Weather in Sibenik, RH

Najnoviji članovi
Junior2
T ključ
Untitled User

Novo u temama:
quo vadis krka?
2007.
nu vid zbilja
posade

- - - - - - - - - - -


 Broj žiro računa u HR:
2411006-1100017866
 Broj deviznog računa:
 7107 - 978 - 3166848




CRO sport, kako dalje - zahvaljujući i usprkos
10.08.2021 16:10:27   |  By: Aspiriniks

Klikni na sliku za uvećanu verziju               Prije, tijekom, a naročito nakon Igara XXXII Olimpijade (Tokio 23. srpnja – 08. kolovoza 2021.), uz pohvale sa svih strana većini naših sportašica i sportaša – sudionica/ka Igara, zainteresirani su imali prilike pročitati i čuti žal medijskih izvjestitelja za sudbinom momčadskog/ekipnog sporta u Republici Hrvatskoj.


Tako smo, primjerice, u najvažnijem sportskom listu „Sportske novosti“ imali priliku pročitati tekstove uvaženih novinara gosp. Nevena Bertičevića („Evo kako objasniti potop svih naših momčadskih selekcija, uključujući i jedinu koja je bila u Tokiju“, SN 08. kolovoza 2021.), te gosp. Tvrtka Puljića („Hrvatskom sportu treba reforma, ali da država to iskreno želi napraviti onda bi povukli ovakav potez“, SN 09. kolovoza 2021.).

               Kao što je uvodno istaknuto, a što se i iz navedenih tekstova dade iščitati, gotovo unisoni su žal pripadnika tzv. „sedme sile“ zbog neuspjeha košarke i rukometa u pokušajima kvalificiranja na OI, te razočaranje zbog razmjerno lošeg plasmana vaterpola. Naravno da je svakom prosječnom ljubitelju sporta u Hrvatskoj i te kako stalo za uspjesima cura i mladića u dresovima s nacionalnim grbom, naravno da bi bilo ljepše da su CRO-košarka, nogomet, odbojka, vaterpolo… stalni sudionici ljetnih Igara Olimpijade, ali što ako tome nije tako i što učiniti da tome bude tako? Po nama dio odgovora može se naći u razgovoru s gosp. Perom Kuterovcem pod naslovom „Jedan od najcjenjenijih stručnjaka upozorava na urušavanje sporta u Hrvatskoj – nikakav sustav ne postoji, mi se skrivamo iza medalja osvojenih u Riju“ (SN, 19. ožujka 2018.) iz kojeg citiramo dva kratka, ali izuzetno bitna, odlomka u kojima gosp. Kuterovac ističe:

„Kompletan sustav treba mijenjati. Dat ću vam primjer iz plivanja, mog baznog sporta. U plivanju dosta djece odustaje na prijelazu iz osnovne u srednju školu jer ih obveze u školi ubijaju. Drugi je filter prijelaz iz srednje škole na fakultet jer je kod nas definitivno nemoguće studirati i baviti se organizirano sportom. Tu posebno gubimo vrhunski talentiranu djecu. Da bi netko bio vrhunski sportaš, taj tjedno mora trenirati između 15 i 30 sati, a to je nemoguće za nekoga tko želi biti dobar i na našem fakultetu. Američki su fakulteti, naprimjer, složeni tako da potiču studente na sport, a ne da ih maknu od njega. Kod nas je sve naopako. To je užas.“

„Nogomet sada povlači djecu već s pet godina, a to je debelo prerano za bilo kakvu specijalizaciju. Svako bi dijete moralo najprije proći bazne sportove kao što su atletika, gimnastika, hrvanje, plivanje… a onda se odlučiti za neki loptački sport. Vući u nogomet djecu tako rano dugoročno će štetiti svima, a onda i samom nogometu. Ili da naprave u klubu neku univerzalnu školu u kojoj će djeca slijedeće dvije godine učiti više sportova.“

               Prepoznajemo li se mi iz svijeta veslanja u gore citiranim riječima gosp. Kuterovca?  Prepoznaju li se u tim riječima kolegice/kolege iz plivanja, atletike, gimnastike, biciklizma, jedrenja…? Po nama svakako da, ili bi se bar trebali prepoznati. Pogledajmo samo koliko smo mi u veslanju sjajnih momaka i cura izgubili uvođenjem tzv. „Bolonje“ jer nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja prekidaju s treningom koji bi odgovarao njihovu talentu. Radi se o tisućama! Pretpostavimo samo koliko smo cura i momaka možebitno nadarenih za veslanje propustili zbog onih koji su ih „povukli“ već s pet godina. Radi se o desecima, ako ne i stotinama, tisuća!  

               Što učiniti? U svakom organiziranom društvu na prvom potezu uvijek je (svemoćna) Država. Treba biti pošten i odmah reći kako je Država uključujući pod tim pojmom i općine, gradove i županije, ipak već nešto i učinila (stipendije, zapošljavanja u MORH-u, sportski odjeli u pojedinim srednjim školama, izgradnja sportske infra i suprastrukture), ali to očito nije dovoljno, ili je bar premalo, osobito u usporedbi s svim što se svrstava pod pojam kulture. Međutim, već i da se Država sustavno pokrene temeljem nekog sveobuhvatnog programa učinci takvog pokretanja u smislu postizanja vrhunskih plasmana/rezultata vidjeli bi se najranije za 2, a realno za 3 olimpijska ciklusa. Brže učinke, pak, može se proizvesti promjenama društvene okoline u kojima bi promjena sadašnje orijentacije medija od novca prema širem društvenom interesu bila i te kako važna. Tako, npr. kad pogledamo sportske rubrike tiskanih medija vidimo da je golema većina sportova, što znači i atletika i gimnastika i plivanje, svrstana u nekakve sport-mikseve i „Ostalo“. S TV-kućama je stvar ista, ako ne (s nekima) i gora gdje se često kao glavne sportske teme iznose vijesti iz komercijalnih sportova jer urednici očito misle kako prije jedne vijesti iz npr. domaće atletike (ako vijesti uopće bude) pozornost javnosti treba usmjeriti prema nekom od nogometnih klubova iz tzv. lige petice, NBA, F1 i sličnom. Dakle, mediji jesu zaista „sedma sila“, njihova društvena odgovornost je golema, a jednako toliko je njihov utjecaj pa kad već spominjemo medije pitamo se hipotetski da je situacija bila obrnuta tj. da je Hrvatska umjesto Francuske u Tokiju u ekipnim/momčadskim sportovima osvojila tri zlata, po jedno srebro i broncu, da li bi se u medijima pojavile žalopojke tipa „… propada nam tzv. pojedinačni sport, nemamo atletike, plivanja, veslanja, jedrenja… “. Čisto sumnjamo! Lako, je, dakle, lamentirati kako ne valja ovo i ono, a zapravo se, u pravilu, nesvjesno zalagati u korist štete naših sportašica i sportaša, njihove perspektive i uspjeha na najvećim svjetskim natjecanjima. Naglašavamo kako ovdje govorimo općenito o pojavi, ali valja naglasiti ima sjajnih primjera novinarki/novinara koje/i i te kako znaju, hoće i mogu. Zbog straha da koga od takvih ne ispustimo, ovaj put o imenima nećemo.

               U svakom slučaju nešto se pozitivno treba desiti jer će u suprotnom još u Parizu doći do osvajanja pokoje medalje kao ploda individualne upornosti, ili stjecajem okolnosti, a onda u Los Angelesu (2028.) i Brisbaneu (2032.) više nećemo imati što nego se nadati u slučaj. Stoga još jednom citiramo gosp. Kuterovca: „Znate još nisam upoznao hrvatskog sportaša koji je bio prosječan i kao talent i prosječnim rezultatima pa ga je sustav izbacio. A to je zadaća sustava, jer genijalci mogu isplivati i bez njega, a drugi ne mogu bez sustava. E sada, koliko smo mi potencijalno sjajnih sportaša izgubili zbog toga što nikad nismo imali sustav, može se samo nagađati, ali sigurno je u pitanju stravično velika brojka.“ Ne bismo htjeli biti optuženi teoretičarima zavjere, ali moguće je kako je i nepostojanje sustava zapravo sustav koji nekom/nekima odgovara.

               Na kraju veliko hvala svim roditeljima koji svoju djecu ipak upućuju u sportove kao što je veslanje jer kako kaže glavni trener V.K. „Krka“ gosp. Milan Radečić: „Naša su djeca najbolja djeca u gradu… nema slave, nema novaca… samo veliki rad i veliko prijateljstvo bez kojih nema brzine čamca!“

Aspiriniks

  Verzija za Ispis


Pretraživač   arhiva starih vijesti
Upit:   u kategoriji  







Linkovi o Šibeniku

www.sibenik.hr
www.sibenik-tourism.hr
sibensko-kninska-zupanija.hr
www.sibenskileksikon.com






     
   
©2004 Veslački klub"Krka"